Carl George Fogarty, aka Foggy definitivno je najveći vozač u povijesti utrkivanja klase Superbike. Rođen je 1. lipnja 1965. u Blackburnu, u Velikoj Britaniji. Kako je njegov otac George bio vozač motociklističkih utrka, šanse da mali Foggy krene istim putem bile su puno izglednije. Tako je i bilo…
Fogarty se počeo aktivno utrkivati 1988. godine kada nastupa na utrkama motociklističke Formule 1 (od 1990. ovo natjecanje službeno dobiva naziv Superbike World Championship) i osvaja naslove 1988., 1989. i 1990.. Već u prvim nastupima biva zamijećen i 1990. godine dobiva priliku za nastup u MotoGP-u kada je mijenjao ozlijeđenog Pierfrancesca Chilija, nastupao je i u Britanskom prvenstvu, no, SBK je uvijek bio izbor broj 1.
1991. godine, Fogarty je vozio za Britanski team Neil Tuxworth Honda, te je sezonu završio ukupno na 7. mjestu. Nakon što se team ugasio, 1992. Carl je skoro odustao od SBK. Nastupio je na samo nekoliko utrka, no, te sezone, u Doninghton Parku dolazi do svoje prve WSBK pobjede, a prvenstvo završava na 9. mjestu. 1993. godina postaje prekretnica u njegovoj karijeri. Te godine Foggy prelazi na Ducati i već prve sezone pobjeđuje na 11 utrka. Njegova divlja narav i par nezavršenih trka dovelo ga je do situacije da je Scott Russel bio prvak te godine s samo 5 pobjeda, no s mnogo više 2. i 3. mjesta. Svaka škola košta, tako i njegova, no Carl je izvukao poučak i sljedeće sezone hara prvenstvom. Njegov Ducati 916, psiha i fizička sprema učinile su ga totalno dominantnim unatoč ozljedi koju je vukao neko vrijeme te sezone. Dominacija se nastavila i 1996.
Vjerojatno ni danas ne zna zašto, no, 1996. Fogarty se vratio u svoj matični team. Tuxworth je pokrenio stari team, ovaj put uz tvorničku potporu Honde. Carl je te sezone nastupao sa stari team s timskim kolegom Aaronom Slightom, pobijedio je i na četiri utrke, no sezonu završava tek na četvrtom mjestu. Te sezone prvak je bio, također legendarni, Troy Corser. Već 1997. Britanac ponovo “jaše” Ducati. U povratničkoj sezoni završava ukupno na drugom mjestu iza prvaka Johna Kocinskog na Hondi. 1998. vraća naslov sebi i Teamu Ducati Performance s samo 4,5 boda prednosti ispred Slighta.
1999. bila je vjerojatno najbolja u njegovoj karijeri. Te sezone je u Teamu Ducati Performance vozio s Troyom Corserom, no, unatoč velikoj timskoj konkurencije, sezonu uvjerljivo osvaja s čak 128 bodova prednosti ispred Corsera. Tada vjerojatno nije ni slutio da s njegovom utrkivanju bliži kraj. Naime, na početku sljedeće sezone doživljava težak pad na utrci u Phillip Islandu. Zabija se u Ducatijevog vozača Roberta Ulma, a ozljede ramena su bile toliko teške da je morao zaboraviti na nastavak utrkivanja. U Ducatijevom teamu, kao zamjena za velikog “Foggyja” došao je Troy Baylis.
Ovaj zaljubljenik u utrkivanje probao je gotovo sve vrste brzinskog utrkivanja. Rušio je rekord staze na najluđoj utrci svijeta, Isle Of Man TT davne 1992. Njegov rekord nije bio srušen narednih 7 godina. Nastupio je (i pobijedio) na 24 Sata LeMansa, te na Svjetskom Endurance prvenstvu. 1995. završio je drugi na utrci 200 milja Daytone s Ducatijem.
Carl Fogarty nastupio je na 219 utrka Superbike svjetskog prvenstva. Imao je 21 najbolju startnu poziciju, 17 puta bio je treći, 33 puta završavao kao drugi, te 59 puta kao pobjednik. Osvojio je 4 naslova prvaka i u zasluženoj je mirovini.
