Godina je na kraju, nova nam je pred vratima, ali ni vozači ni motori ne miruju. Trenira se, radi se, servisira se, ali se i aktivno vuče za rukave i traži sponzore.
Sport kojim se bavimo je jedan od skupljih, a s obzirom na atraktivnost, definitivno je podcijenjen i premalo zastupljen u medijima.
Samim tim je otežana i potraga za sponzorima i ulagačima u same utrke i vozače. Svi vozači znaju na koliko vrata moraju pokucati, koliko mailova poslati i koliko rukava povući. I sve bi zasigurno bilo lakše da se bar o našem sportu priča.Osim nekoliko reportaža na TV-u i članaka na lokalnim portalima, nemamo puno toga što možemo ponuditi sponzorima za reklamu.
No, zato su tu društvene mreže na kojima se može itekako puno toga napraviti. Već smo pisali o nekim malo aktivnijim vozačima na koje se može ugledati, a sve veći je broj i juniora koje roditelji guraju i slažu im objave, a zahvaljujući krugu prijatelja i pratitelja, doseg njihovih objava raste.
No da li je to dovoljno za sponzore?
Da li bi netko pomogao bilo kojem vozaču bez obzira na rezultat?
Razumljivo je da vozači koji imaju bolje rezultate lakše dođu do sponzora, no nisu samo oni dio ovog sporta.
Nedavno sam u jednoj grupi naišao na jako zanimljiv komentar na ovu temu. Riječ je o grupi za vozače iz SAD-a, no očito nas sve isti problemi muče.
Odgovor na pitanje “Kako do sponzora” je bio slijedeći:
Kao sponzor, uopće ne očekujem povrat uloženog novca, ali u potpunosti očekujem:
-
Vozač/team moraju biti puni poštovanja za sve i svakoga 100% svog vremena. To znači da nema nikakvih trzavica, nema vikanja, psovanja i sličnog u prisutnosti djece. Nema ponašanja nabrijanih roditelja. Apsolutno nikakvo bacanje ničega, pa čak ni rukavica
-
Dobro napisana izvješća sa svake utrke ili većeg treninga u kojem vozač spominje i označava sve sponzore.
-
Vozač mora istupati u javnost i isticati sponzore
-
Vozač mora pomagati ostalima. Ne zanima me da li vozač pobjeđuje ako ovo radi.
Ovo su male stvari koje čine razliku. Po mom mišljenju, male stvari su bitne.
I za zapisnik, u prošle dvije godine sam sponzorirao dva motocikla u prvenstvu dvotaktnih motora Pasha Open 125, te također sponzoriram USAC/CRA 410 team koji nije pobjednički. Jesmo li pobijedili u kojoj utrci? Ne, ali vozači su zaslužili sve svojim ponašanjem i poštivanjem gore navedenih pravila. (Joseph Godoy, Straight Time Stirrups)
Ovaj odgovor puno toga kaže i po mom osobnom mišljenju je potpuno ispravan. Samo je sad pitanje koliko će naših sponzora/tvrtki/obrta uzeti to u obzir i podržati bilo koga od naših vozača.
Realnost je da malo tko može sam isfinancirati cijelu sezonu, a također su i zahtjevi koje postavlja ovaj gospodin iz primjera više nego realni i opravdani. I to je najmanje što svaki vozač može pružiti svom sponzoru.
A to je jedan jako bitan korak na putu ka omasovljenju i promociji našeg sporta, pa samim tim i probijanju u mainstream medije. A to bi onda opet rezultiralo i lakšim povratom uloženog novca i truda.
Na vozačima, organizatorima i promotorima je zadatak da se oduže sponzoru. Da se ne svede sve samo na poreznu olakšicu… Sve je to jedan veliki začarani krug u kojem se jedna stvar veže na drugu. Ruku na srce, svi sponzori bi najradije “pogurali” prvake. No kakvo značenje ima to prvo mjesto, ako je izboreno u utrci u kojoj sudjeluje 4-5 motora?
Sretno svima u pripremama za novu sezonu!
